DSIP (Delta Sleep-Inducing Peptide) je neuropeptid s devet aminokiselina (Trp-Ala-Gly-Gly-Asp-Ala-Ser-Gly-Glu), prvi put izoliran 1977. iz mozga kunića u dubokom snu. To je endogeni regulator spavanja koji se prirodno nalazi u hipotalamusu, hipofizi i plazmi, a sintetska verzija koristi se u istraživanjima za modulaciju sna, stresa i neuroendokrinih procesa.

Mehanizam djelovanja

DSIP djeluje na više razina:

• Regulacija sna – potiče prijelaz u duboki spav (delta valovi, slow-wave sleep – SWS) i REM fazu, skraćuje latenciju uspavljivanja i poboljšava kontinuitet sna bez klasičnog sedativnog efekta (ne djeluje kao benzodiazepini ili barbiturati).
• Stres i HPA os – smanjuje kortizol i ACTH u stresnim uvjetima, modulira CRH (corticotropin-releasing hormone) i podržava adaptaciju na stres.
• Neurotransmiteri i neuromodulacija – utječe na GABA, glutamat, serotonin i opioidne sustave, što doprinosi smirujućem efektu bez depresije CNS-a.
• Endokrini efekti – povećava lučenje LH i GH u nekim modelima, a smanjuje prolaktin i somatostatin.

DSIP ne inducira san direktno (kao hipnotik), već normalizira poremećeni ciklus spavanja – koristan u modelima nesanice, jet-laga, kroničnog stresa ili poremećaja cirkadijalnog ritma.

Ključne studije i rezultati

• Preklinička istraživanja (kunići, štakori, mačke, 1970-ih–1990-ih): Intravenska ili intrakranijalna primjena DSIP-a povećava delta valove (SWS) za 30–60 min, poboljšava REM i ukupno vrijeme spavanja. U modelima stresa (imobilizacija, hladnoća) smanjuje kortizol i poboljšava oporavak.
• Ljudska istraživanja (1980-ih–2000-ih, pilot studije i male grupe): Intravenske doze (25–100 nmol/kg) kod osoba s nesanicom ili kroničnim bolovima pokazale su skraćenu latenciju sna, povećan SWS i bolju subjektivnu kvalitetu spavanja. U studijama na alkoholičarima u apstinenciji DSIP je smanjio poremećaje spavanja i anksioznost. Nema velikih RCT-ova; većina podataka je iz starijih sovjetskih i europskih istraživanja (Schneider-Helmert, 1980-ih). Noviji podaci (do 2026.) ograničeni su na male pilote i anegdotalne primjene.
• Ograničenja – efekti su doza-zavisni i individualni; ne djeluje kod svih, a dugoročni podaci nedostaju.

Sigurnost i metabolizam

Preklinički: izvrsna podnošljivost, nema toksičnosti čak i pri visokim dozama; poluživot kratak (minuti do sati). Ljudski podaci: dobro toleriran u malim studijama – nuspojave rijetke (blaga glavobolja, umor). FDA nije odobrila; DSIP je isključivo istraživački, zabranjen u sportu (WADA). Rizici su od nereguliranih proizvoda.

Praktične primjene u istraživanju

Doza od 5 mg obično se rekonstituira za protokole od 7–14 dana (npr. 100–300 μg subkutano ili intranazalno prije spavanja). Koristi se u istraživanjima nesanice, jet-laga, kroničnog stresa, oporavka od bolesti ili poboljšanja kvalitete sna bez sedacije.

DSIP je zanimljiv jer predstavlja ne-sedativni pristup regulaciji spavanja – ne “gasit” CNS, već normalizira prirodne mehanizme dubokog sna i smanjuje stres, što ga čini potencijalnim alatom za istraživanje cirkadijalnog ritma i neuroendokrinih poremećaja.